Što napraviti?
Što napraviti kad se posvadiš sa svojim jedinim izvorom financiranja svog (studentskog) života???
Što napraviti kad se posvadiš sa svojim jedinim izvorom financiranja svog (studentskog) života???
Obavezno pročitati članak o studiranju na FER-u u listu Manager, broj 71/13 na stranici 34.
Ako išta znate o stanju na FER-u (ili feru kako piše kolegica "Pismena" Ana), nasmijat ćete se do suza.
Manager 71/13
manager-magazine.com (ili je .hr ?? )
P.S.
Da, dugo me nije bilo. A šta ćeš. Bilo kako bilo, tu sam.
Koja je moja današnja tema? Pokušat ću proniknuti što stoji iza gostovanja raznih ljudi u raznim TV ili radio emisijama, pogotovo u LIVE! prijenosima.
Primjer (Dnevnik, Zoran Šprajc i izmišljeni lik, Osoba A):
Zoran: - A sad o najnovijoj i trenutno gorućoj temi rata u podrumima Zagrebačke uprave uživo u dnevniku govori vojni analitičar, Osoba A. Recite nam, ima li general Gradonačelnik ikakvo povijesno ili bilo kakvo drugo pravo istjerati čistačicu iz sobe A-12 koja se nalazi u najtamnijem hodniku u podrumu?
Osoba A: Prvo, dobro veče vama, Zorane, i svim gledateljima Dnevnika. Da, general Gradonačelnik ima...
Zorane? Pa mislim, stvarno! Kao da smo došli u trgovinu i samo banuli:
Dobar dan, dajte mi 2 kilograma zlatnog delišesa, i da, znam, to je 16 kuna, evo vam, sad mi dajte račun, i nemojte mi zaboravit dat one kupone.
Primjera ima više, i svakodnevno ih možemo vidjeti i čuti i na TV-u, i na radiju.
Jedan od primjera možete vidjeti i u zvoninom prvom pojavljivanju na TV-u.
Zašto to voditelji rade svojim gostima? Zašto ne dopuštaju da dišu, da pozdrave i ispravno se predstave, pa tek onda pitaju pitanje? Zašto ne pričekaju da gost odgovori do kraja?
Ne znam. Ali da mogu, promijenio bi to. Bar bi pokušao. Pa ipak, i TV je kulturno-obrazovni instrument našeg vremena (bez obzira kako okrutnog).
Dakle, prošao je moj prvi post s malo većim "buuumom", dijelom zahvaljujući, iako se ne slažemo u puno stvari i pitanja, cijenjeni kolega zvone radikal.
Čitajući komentare, što na svojem, što na zvoninom blogu, primjećujem dvije skupine ljudi: studente (možda čak i na FER-u) i "obične ljude".
I dok se "obični ljudi" više-manje slažu sa zvonom, studenti (čini mi se) se drže moje strane.
Dakle - ljudi koji misle da znaju što se događa, i ljudi na kojima se sve to događa.
A zvone opet priča o iskustvu... Iako radi (veći dio radnog vremena) kao predavač, a ne programer.